Sljepac

Nisam presao ni 30-u kada je moja supruga rodila jedno dijete, jos se sjecam te noci, ostao sam do kraja noci u jednom od klubova da se odmorim. Sijelo je bilo prepuno besposlenog govora, gibeta i zabranjenih komentara ja sam bio taj koji je dominirao sijelu i zasmejavao druge.

Imao sam talenta za imitiranje, mogao sam da mijenjam intonaciju svog glasa i tako oponasam bilo koga. Ismijavao sam se sa svim i niko nije ostao a da ga nijesam ismijao,pa cak ni moji prijatelji nisu ostali postedjeni mog ismijavanja i izrugavanja. Neki su me ljudi izbjegavali nebili se sacuvali mojih podrugljivi komentara. Sjecam se ,te noci sam se ismijavao sa slijepcem. Vidio sam ga kako hoda ulicom pa sam se poceo izrugivati i ismijavati sa njim, Cak sam ga i spoticao pa je slijepac pao i poceo vrtet glavom neznajuci sta govori. Vratio sam se kuci kasno kao i obicno. Nasao sam zenu kako ceka. Bila je ocajnicki zalosnom stanju Rekla je drhtavim glasom: ,,Rasid gdje si do sada? Reko podrugljivo: ,,Na mars sa drugovima i gdje bih bio?” Umor je bio ocigledan na njenom licu. Rekla je kroz suze:,,Rasid ja sam mnogo umorna i porodjaj je vjerovatno blizu.” Tiha suza potekla je niz njen obraz. Shvatio sam da sam zanemario svoju zenu,a bio sam obavezan da brinem o njoj i budem uz nju,posebno sada kada je bila u 9-tom mjesecu trudnoce.Brzo sam je odveo u bolnicu. Trpela je bolove satima. Nestrpljivo sam cekao rodjenje djeteta, umor me je vec savladao. Imala je tezak porodjaj pa sam ostavio broj telefona kako bi mogli da me obavijeste o ishodu porodjaja i otisao kuci. Nakon nekog vremena su me pozvali I obradovali dolaskom Salima. Odma sam otisao u bolnicu. Kada sam pitao u kojoj sobi je smjestena moja supruga rekli su mi da se najprije obratim doktorki, viknuo sam hocu da vidim sina. Ponovo su mi rekli najprije se obrati lekaru. Nakon sto sam usao kod doktorke, obavijestila me je o nekim Normalnostima i saopstila mi je neke savjete u vezi ishrane bebe, zatim mi je rekla:,,Vase dijete ima vidljivu deformaciju ociju i nece imati vid. ”Spustio sam glavu ,suzdrzavao sam suze . Sjetio sam se slijepca koga sam spoticao dok je setao ulicom i tako nasmijavao drugove. Subhanallah!!! Kako si prema drugima tako ce ti se vratiti. Ostao sam malo zamisljen. Ne znam sta da kazem . Zatim se sjetih moje zene i djeteta. Zahvalio sam se doktorki i posao da vidim svoju zenu.

Moja zena nije tugovala. Bila je vjernica koja ja vjerovala u Allahovu odredbu i cesto me je savjetovala da prestanem ismijavati ljude. Uvijek mi je ponavljala iste rijeci: ,, Ne ogovaraj i ne ismijavaj druge ljude.” Izasli smo iz bolnice sa Salimom. Ja nisam mnogo brinuo o njemu, kao da ga nije bilo u kuci. Kad bi cuo njegov plac pobjegao bih u drugu sobu. Moja zena je brinula o njemu i puno ga je voljela. Sto se tice mene nisam ga mrzeo,ali nisam mogao ni da ga volim. Porastao je Salim. Poceo je puziti I to vrlo cudno.Salim i njegova braca su rasla. Nijesam volio da sjedim u kuci. Uvijek sam bio sa drugovima.Ustvari bio sam igracka u njihovim rukama. Moja supruga nije gubila nadu da cu se popraviti, nisu je ljutili moji nepromisljeni postupci i stalno je molila za moju uputu. Medjutim puno je bila tuzna kada je vidjela da me Salim ne interesuje a ostala djeca su se igrala samnom.

Porastao je Salim a sa njim i moja briga. Nijesam odbio da moja zena upise Salima u skolu hendikepirane. Godine su prolazile… Svi dani isti. Radio sam spavao, jeo i dokonisao. Petak, probudio sam se u 11 sati rano je bilo za ustajanje sto se mene tice. Bio sam pozvan na gozbu pa sam se obukao i namirisao i krenuo da izadjem. Prosao sam kroz kucni salon,ugledao sam Salima i zastao, plakao je. Po prvi put od njegovoga rodjenja primetio sam da place. Proslo je 10godina , a nijesam ga ni primjecivao. Pokusao sam da ga ignorisem ali nijesam mogao, dozivao je svoju majku dok sam ja stajao pored njega. Prisao sam mu i rekao: ,, Salim zasto places?”Kada je cuo moj glas prestao je da place i poceo je svojim malim rucicama da opipava oko sebe.Pokusavao je da pobjegne od mene.Kao da je htio reci: ,, Gdje si bio prvih 10 godina?” Pratio sam ga ,a on je vec usao u svoju sobu. Odbio je da mi kaze zasto je plakao.Pokusao sam da ga pridobijem. Poceo je Salim da mi objasnjava zasto je plakao, slusao sam ga uznemireno, zakasnio je njegov brat Umej koji ga svakoga petka vodio u dzamiju.A danas je dzuma i bojao se da nece naci mjesta u prvome safu. Zvao je Umera i svoju majku, ali nije bilo odgovora no je poceo da place Gledao sam suze koje su se slivale iz njegovih slijepih ociju. Nijesam mogao da podnesem ostatak njegovoga govora, stavio sam svoju ruku na njegova usta I rekao: ,, Jesili zbog toga pakao Salime? Rece ” Da” Zaboravio sam na gozbu i svoje drugove i rekao: ” Ne placi Salime, znas li ko ce da nas ici sa tobom u dzamiju?” Odgovorio je kroz plac: ,, Vjerovatno Umer ,al on uvijek kasni” rekako sam: ,, Ne Salime ja cu ici sa tobom!! Salim se puno iznenadio nije mogao da vjeruje, mislio je da se ismijava sa njim. U ocima mu zasijase suze I zaplaka, obrisao sam mu suze i uze njegovu malenu rucicu. Hoces li da idemo autom? ,, Ne mesdzid je blizu hocu da koracam do njega”. Vallahi to mi je rekao, bio je slijep i sepo je i hoce da koraca do mesdzidane. Ne sjecam se kada sam zadnji put usao u mesdzid. Po prvi put osjecam strah u sebi, kajao sam se zbog ovoga sto sam propustio svih proteklih godina. Stigli smo u dzmiju koja je bila vec puna, ali smo ipak nasli mjesta u prvom safu. Slusali smo hutbu i uistinu klanjali jedno do drugoga, nakon namaza Salim je trazio da mu donesem Mushaf. Zacudio sam se! kako ce citati a slijep je?! Pokusavao sam da ignorisem njegov zahtjev bojeci se da ga ne uvrijedim, ali on je bio uporan. Dodao sam Mushaf ,trazio je od mene da mu otvorim suru ,,Kehf” Listao sam stanice, gledao sam sadrzaj, pa ponovo listao. Najzad sam nasao, uzeo je Mushaf od mene, stavio ga ispred sebe i poceo da uci suru, a oci sum u bile zatvorene. O Allahu pa on zna cijelu suru ,, kehf” zastidio sam se samoga sebe. Dohvatio sam Mushaf i u tom trenutku sam osjetio neki drhtaj u sebi, citao sam citao…molio sam Allaha s.w.t da mi oprosti i uputi me. Nijesam mogao da izdrzim i poceo sam da placem kao dijete. Neki ljudi su i dalje klanjali u dzamiji pa meje bilo sramota od njih, pokusao sam da sakrijem svoj plac , ali nista od toga jer sam poceo da jecam pa cak i vristim. Nisam osjecao nista osim malu ruku koja me je milovala lice i micala suze, to je Salim!!! Privio sam ga uz svoje grudi i pogledao ga, rekoh u sebi: ,,Nijesi ti slijep nego ja kako sam samo mogao da se druzim sa onim razvratnicima koji su me vukli u vatru. Vratili smo se kuci, moja zena je bila mnogo uzbudjena zbog Salim, od ovoga dana nisam propustao namaz u dzematu. Osjetio sam slast imana sa njima, napustio sam lose drustvo, a moje drustvo je sada ono koje sam upznao u dzamiji. Saznao sam od njih stvari od kojih me je dudjaluk odvukao i sa njima sam isao na halke Kur’ana. Hranio sam svoju dusu spominjanje Allaha.s.w.t. nebili mi oprostio gibet i izrugivanje sa drugim ljudima. Zblizio sam se sa svojom porodicom a pogledi straha i zaljenja u ocima moje supruge su iscezli. Osmjeh se nije micao sa lica moga sina Salima, kad bi ga neko vidim pomislio bi da je kralj svijeta. Zahvaljivao sam Allahu s.w.t. na blagodati koju mije darovao. Jednog dana moji drugovi su odlucili da se upute u daleko mjesto radi d’awe. Kolebao sam se da li da idem klanjao sam istiharu i posavjetovao sam se sa zenom. Ocekivao sam da ce ona odbiti, medjutim desilo se surotno, cak me je i ohrabrila, puno sam se obradovao. Uputio sam se ka Salimu da ga obavijestim o mom putovanju. Zagrlio me je svoim malim rukama i poljubio. Bio sam odsutan od kuce 3 ipo mjeseca.Tokom tog perioda sam cesto telefonom zvao zenu i djecu i pricao s njima. Mnogo su mi nedostajali a tek Salim, kako mi je nedostajao! Kad god bih zvao ili je bio u dzamiji pa sam se zazelio njegovoga glasa. Kad bi sa zenom pricao o njemu Smijala se srecno i zadovoljno. Medjutim,kada sam se posljednji put cuo sa njom nije bila srecna kao prije. Njen glas je bio drugaciji, rekao sam joj: ,,Poselami Salima”a ona je odgovorila ,, InsaAlla i ucutala. Konacno sam se vratio kuci, pokucao sam na vrata ocekivao sam da ce vrata otvoriti Salim, ali otvorio mi je Hakid koji je imao 4 godine. Uzeo sam ga u ruke a on je kroz plac poceo da vice baba, baba! zatrazih kod Allaha zastitu od sejtana l.a.i. pridjoh zeni lice joj je bilo tuzno i kao da se pretvarala da je srecna. Dobro sam je zagledao i upitao: ,, Sta je s tobom? Odgovorila je nista” Sjetih se Salima. ,, Gdje je Salim!? Oborila je glavu i nije odgovorila. Krupne suze potekose niz njene obraze. Vrisnuo sam sa njom.,,Gdje je Salim?! Cuo sam glasic moga sina Halida,, Baba, Salim je video Dzennet kod Allaha s.w.t. Moja zena nije mogla da podnese toliki bol skoro da je pala na zemlju. Izasao sa iz sobe, kasnije sam saznao da se je Salim razbolio dvije nedelje prije mog povratka, ona ga je odvela u bolnicu i nije ga ostavljala dok dusa nije napustila njegovo tijelo. Subhanallah!!!